Koliko su samo boje bitne?

Koliko je puta srce obojano u crveno a koliko puta to isto srce nosi crninu?

Kada bih vam rekla da ljubičasta donosi novac, zelena smirenje, crvena ljubav, žuta radost, plava sigurnost,.. I kada bih vam rekla da postoji način da unesete boje u svakodnevne radnje i da će upravo zbog boje vaše raspoloženje preuzeti ono što vam treba. Da li biste mi vjerovali?

Dok ovo pišem na noktima mi je ljubičasti lak, pišem crnom olovkom, dignute kose bez imalo šminke na licu, bež bluza i plavi kardigan..i ne, nisam duhovni učitelj niti sam otkrila Ameriku. Puno je stručnjaka radilo sa bojama…a ja, ja ih živim. Radeći kao dizajner odjeće, naučila sam puno i vidjela sve, i dobro i loše.

Teško se prilagoditi bojama, najteže. Obično želimo da se one prilagode nama, a to ne ide tako. Nikako nije isto, ono što vidimo i ono što osjećamo.

I to me upravo podsjetilo …Svi znate za obitelj Adams. E pa, oni su savršen primjer da nije isto ono što vidimo i ono što osjećamo. Kada ih vidimo , prvo pomislimo na strah, zatim se čudimo a onda ide gađenje….a zapravo iza cijelog tog vizualno maskiranog fizičkog izgleda stoji savršeno sretna obitelj.

A da li nam je bitan prvi dojam, kada, gdje, za koga? Povlači se pitanje, da li zaista odijelo (ne) čini čovjeka?

Ja bih rekla da itekako čini. To nije onaj smoking sa jedom rukom do pola u džepu a u drugoj cigaros. To je pravilno upakiran cijeli vizualni dojam za određenu prigodu. To je crvena ruža u ruci zaljubljenog dječaka, to je bijela vjenčanica u znak potpune predaje, to su zelene marame na vratu majki koje vode dječicu u park…i jedna mala crna haljina u moru šarenih toaleta

Nije isto ono što vidimo od onoga što osjećamo…ali definitivno ostavljamo različit dojam!

Kakva su vaša iskustva? Mučite li se vi sa bojama ili se one muče sa vama?
Pišite mi u komentarima 🙏😎🥰